Život je knjiga

Pojave možemo posmatrati kao kontinuirane procese.

Možemo, tako, pretpostavljati da samo lagano klizimo iz faze u fazu… iz događaja u događaj.

Sve što smo do sada (u)radili ostavlja tragove u našim životima, životima naše dece, ali i u životima pokolenja.

Meni se ponekad čini još nešto: život nije samo (jedan) proces.

Život je kao knjiga.

Šta život, dakle jeste:

  • Fino ili manje fino upakovan istorijat pojedinca.
  • Pisan u prozi, poeziji… ili na primer u formi kratikh haiku stihova.
  • Nužno sadrži Uvod, Razradu (života) i na posletku Zaključke.
  • Sastoji se od poglavlja. Neka su manje, a neka više bitna za sam tok Radnje i Zaključak.
  • Bitne godine, predeli i ljudi imaju svoje posebno mesto u apstraktima gde ih pojašnjavamo.
  • Knjiga može biti lepa, može biti, mudra, može biti bolje ili lošije napisana. Može biti i uzvišena.
  • Neka je napisana za publikovanje (i autor se njome ponosi) a neka je samo neki „Tajni dnevnik“ zapisan za autora… čak ni za njega… napisana kako bi se  mrak iz duše iselio na „hartiju“.

Ono što, međutim, čini svaku knjigu jesu rečenice!

Rečenice, naravno mogu biti pisane kao složene, proste… Ali svaka mora da sadrži dovoljno znakova interpunkcije kako bi knjiga bila živa, a život strastven.

Knjiga (života) mora sadržati i rečenice sa zapetama, sa tri tačke… te neke rečenice ponekad ostaju nedovršene.

Ali, najveći broj rečenica mora se završiti. Jednom masnom, debelom tačkom koja nas uvodu u novu rečenicu, novo poglavlje života.

Ako ne tačku, rečenica mora imati i debeli uzvičnik! Jer, mora se ponešto (pro)živeti vredno uzvika. Nešto (gromo)glasno. Nešto za na-sva-zvona odjekivanje!

Ima i upitnika, dabome… nečije knjige su sve u upitnicima…

Pejzaži, ljudi, prilike moraju se opisati kamijevski, ili onako kako je to činio Balzak ili Dostojevski… sa puno inrtospekcija, prideva, priloga, hiruški preciznim potezima pera. Neki pak pogledi pisani su joneskovski, brehtovski… perverzno… (samo naizgled) izvrnuto.

Neki su čista poezija… Mikina, Jesenjinova… Petrarkina…

Ima i rečenica, poglavlja koji su čista drama! Strašna tragedija, bolna istina o prevari, tuzi, izdaji, smrti, ostavljanju, zaboravljanju… sećate se Medeje? Ili Fausta… Na primer, neka su poglavlja danteovska… neka ostaju takva do kraja… čisti Pakao.

Ne umemo svi da pišemo knjigu. Stvarno ne. Mislim, piskaramo, škrabamo, pišemo pa brišemo… kopiramo neka tuđa poglavlja, ili čitave knjige… krademo tuđe knjige i potpisujemo ih svojim imenom.

Svi smo po malo „književni kritičari“ tuđih knjiga (života). Neki su samo kritičari. Dobri pisci gotovo nikada u stvarnosti (pa ni u ovoj našoj priči) nisu kritičari. Oni su prosto – dobri pisci!

Svoj doprinos svetu isporučuju ostavljajući dobre knjige, poučne… vredne svrstavanja u školske programe! Vredne citiranja i re-objavljivanja.

Kakvu knjigu pišeš?

Ima li ona uzvičnike?

Ima li tačke? Ima li dovoljno često tačke?

Ima li sočnih prideva, dovoljno introspekcija… dovoljno dijaloga?

Da li si dobar pisac?

Učiš li da pišeš pišući knjigu ili si i dalje (kroz sve njene faze) bespomoćni početnik?

Da li živiš?

Kakav je naziv tvog života? Tvoje knjige?

Sramežljivo pokušavam da odgovorim na ova pitanja… malo me je strah… jer, ja želim da budem vrhunski pisac…

Vaša DDj

Komentari (20)
3-5-2010
10:54:19

Sjajno poređenje, zaista. ;) I činjenica je da ne umeju svi da pišu knjige – neki stalno prelistavaju tuđe, umesto da se posvete svojim… U pravu si i za znake interpunkcije, oni su vrlo važni. Ono što sam ja primetio u poslednje vreme je da mi se stalno umesto tačke pojavljuje zarez… i ove tri tačke… Hmm… tako se ne piše dobra knjiga… :?

3-5-2010
16:11:34

…nemam komentara, ali ipak sam morao da ga ostavim….

3-5-2010
22:34:29

Sudeći po mojim rečenicama, moj se život sve više komplikuje, zapliće, uvija u sve komplikovanijim digresijama i promenama toka i ritma, tako da mi samo zarezi više nisu dovoljni – pa sve češće koristim i crtice (?) a bogami i sve drugo što mi dodje pod ruku… Ne znam da li tri tačke utiču na kvalitet knjige, ali želim da verujem da se može biti večiti početnik (i da se iz toga može profitirati). Sad više ni ne znam da li sam u prošloj rečenici mislio na pisanje i interpunkciju, ili na život i introspekciju – A da li je to uopšte važno? Ili treba da se igramo rečima i životima, za lepotu reči, za igru života: da ne igramo na pobedu – već za lepotu igre?

Amin (bez tačke)

3-5-2010
22:57:54

Upitnici, tačke, uzvičnici … neka ih je. Što više u mom životu. Žalosno je što većina svoje živote spakuje u neki kod. Bez znakova interpukcije. Tek beskonačne nizove koji zahtevaju dodatnu obradu (tudju) ne bi li im se otkrio smisao. Više volim rečenice pune gramatičkih i pravopisnih grešaka ali iz srca, od bezgrešno ispisanih redova bez smisla. Sigurnih i sterilnih. Koji čuvaju autora od njega samog. Glasam za Život! Uzvičnike, upitnike i tačke. Debele i masne. Pogrešno upotrebljene zareze ako treba. Glasam za nove pasuse. Mnogo novih pasusa. I zaključak! Onako, pravi! Koji prosto vrišti poruku – ovom čoveku vredelo je podariti Život!

3-9-2010
15:05:03

Hmm..zanimljiva usporedba

3-12-2010
08:22:37

…knjige…sa zanimljivim, manje zanimljivim, tužnim, srećnim, uplašenim…poglavljima…mislim da tako pišem svoju knjigu….Dopada mi se kako razmišljaš o piscima života…

3-17-2010
15:34:35

Glupost….ne znam što bih drugo rekla..

3-23-2010
23:32:39

Zaista divna poređenja koja nas podsećaju da smo svi kao individue dovoljno zanimljivi ni manje ni više nego li jedna knjiga :D

4-20-2010
16:08:35

Divan tekst. Kao da čitam Duška Radovića. :)

10-29-2010
02:49:13

A ima ljudi kojima je jedino važno d anjihova „knjiga“ bude na ćirilici, bez obzira na sadržaj :).

11-9-2010
12:45:23

Kako kaze poslednji VOJVODA VOJVODINE
Vidim da sigurno nešto jesam.Ovde sam.Tamo sam.Jedno sam.Sve sam.Pa ipak, ne znam šta sam i gde sam.Krenem ponekad pa se bojim:koračam,a ko da u mestu stojim.Stanem ponekad, pa se stidim:vidim,a ko da ništa ne vidim.Stanem ponekad, pa se bojim:da l’ ja postojimili ne postojim ?
Kraj knjige Napoleon Hila MISLI I POSTANI BOGAT ;)
Pitanja koja bacaju u REBUS, al bas :D
Žalite li se često da se „loše osjećate“ i ako je tako, što je uzrok tomu? Tražite li drugima nedostatke već i s najmanjim povodom? Griješite li često pri svojem poslu i ako je tako, zašto? Jeste li u razgovoru sarkastični i neugodni? Izbjegavate li svjesno suradnju s drugima i ako je tako, zašto? Patite li često od probavnih poteškoća? Ako patite, što je uzrok tomu? Doima li vam se život uzaludnim, a budućnost beznadnom? Volite li svoj posao? Ako ne, zašto? Osjećate li često samosažaljenje i ako je tako, zašto? Zavidite li boljima od sebe? Čemu posvećujete više vremena: razmišljanju o neuspjehu i l i razmišljanju o uspjehu? Stječete li s godinama samopouzdanje ili ga gubite? Izvlačite li vrijedne spoznaje iz svih svojih pogrešaka? Dopuštate li nekome da u vama izazove zabrinutost? Ako je tako, zašto? Jeste li katkad „u oblacima“, a katkad u najdubljem očaju? Tko vas najsnažnije nadahnjuje? Zbog čega? Podnosite li negativne ili destruktivne utjecaje koje možete izbjeći? Jeste li nemarni po pitanju vlastitog izgleda? Ako jeste, zašto? Jeste li naučili riješiti se briga tako što ćete se nečime dovoljno zaokupiti da ne biste o njima razmišljali? Biste li se nazvali „beskičmenjakom“ i „slabićem“ kad biste dopustili drugima da razmišljaju umjesto vas? Zanemarujete li unutrašnju higijenu sve dok vas trovanje vlastitim otrovima ne učini zlovoljnim i razdražljivim Koliko se često uzrujavate zbog nečega što možete izbjeći i zbog čega to dopuštate? Pribjegavate li alkoholu, narkoticima ili cigaretama da biste „smirili živce“? Ako je tako, zašto umjesto toga ne pokušate primijeniti moć volje? „Gnjavi“ li vas netko i ako je tako, zbog čega? Imate li točno određen cilj i ako je tako, koji je to cilj i kakvi su vaši planovi za njegovo ostvarenje? Patite li od bilo kojega od šest osnovnih strahova? Kojega? Posjedujete li metodu pomoću koje se možete zaštititi od negativnih utjecaja drugih ljudi? Primjenjujete li svjesno autosugestiju da biste svoj um učinili pozitivnim? Što vam je vrjednije: vaša materijalna imovina ili vaša moć upravljanja vlastitim mislima? Mijenjate li lako svoje mišljenje pod tuđim utjecajem? Jeste li danas svojem znanju ili stanju svojega uma dodali štogod vrijedno? Suočavate li se s okolnostima koje vas čine nezadovoljnim ili izbjegavate odgovornosti? Analizirate li sve pogreške i neuspjehe nastojeći iz njih izvući pouku ili smatrate da to niste obvezni činiti? Možete li imenovati svoje tri najsretnije slabosti? Što činite da biste ih ispravili? Potičete li druge da vam se izjadaju zato da biste ih sažalijevali? Izdvajate li iz svojih svakodnevnih iskustava pouke ili utjecaje koji vam pomažu u osobnom napretku? Utječete li svojom prisutnošću negativno na druge ljude? Koje vas navike drugih ljudi najviše uzrujavaju? Stvarate li vlastita mišljenja i l i dopuštate da drugi utječu na vas? Jeste li naučili kako stvoriti mentalno stanje uma kojim semožete zaštititi od destruktivnih utjecaja? Ispunjava li vas vaš posao vjerom i nadom? Jeste li svjesni da posjedujete dovoljno duhovne moći da biste se oslobodili od svih vrsta strahova? Pomaže li vam vaša religija održati um pozitivnim? Osjećate li se dužnim suosjećati s tuđim brigama? Ako je tako, zašto? Ako vjerujete da „svaka ptica svojem jatu leti“, što ste naučili o sebi proučavajući svoje prijatelje? Kakvu povezanost opažate, ako je opažate, između ljudi s kojima blisko surađujete i nezadovoljstva koje možda osjećate? Je li moguće da je netko koga smatrate prijateljem, zapravo vaš najveći neprijatelj zbog toga što negativno utječe na vas? Po kojim mjerilima prosuđujete tko vam pomaže, a tko štetno utječe na vas? Jesu li vam bliske osobe mentalno superiorne ili inferiorne? Koliko vremena dnevno posvećujete: a) poslu b) spavanju c) zabavi i opuštanju d) stjecanju korisnog znanja e) pukom traćenju vremena? Tko vas među vašim poznanicima a) najviše potiče b) najviše upozorava c) najviše obeshrabruje? Koja je vaša najveća briga? Zašto je podnosite? Kad vam drugi nude netražene i neželjene savjete, prihvaćate li ih bez razmišljanja i l i analizirate njihove motive? Za čime najviše žudite? Namjeravate li to steći? Jeste li toj žudnji spremni podrediti sve ostale žudnje? Koliko vremena dnevno posvećujete ostvarenju tog cilja? Predomišljate li se često? Ako je tako, zašto? Imate li običaj dovršiti sve što ste započeli? Je li vas lako zadiviti poslovnim ili profesionalnim titulama, naslovima i l i bogatstvom? Potpadate li lako pod utjecaj onoga što drugi misle ili govore o vama? Dodvoravate li se ljudima zbog njihovog društvenog ili financijskog položaja? Koga smatrate najvećim čovjekom u povijesti? Na koji je način ta osoba bolja od vas?
Pozzz