Bukiraj
Kategorije
Arhiva
Newsletter

Zemlja kao Brend – Okrugli sto “Nacionalni Brend Srbije”

ddjermanovic | 17 Februar, 2009.

Sajam Brendova, Okrugli sto „Nacionalni brend Srbije“.

O Srbiji, njenom imidžu i predlozima za napredak prva govori gospođa Angie Hall. Vidno emotivno i lično vezana za našu zemlju. Bez elemenata jasnih i objektivnih opservacija… bez suštine.

Na okluglom stolu profesori… ljudi iz „državnog aparata“… zgodni i podobni…

„Preživeli“ su ove i one promene… tu su gde su i dobro im je.

Zaključke i činjenice ću preskočiti iz prostog razloga – nisu iznete.

Prazne reči, bez energije, bez stila, bez ideja… uostalom kao i čitav „projekat“ – bez smisla…

Nikada mi nije bilo teže da napišem post, nikada… danima razmišljam šta da vam kažem dobri ljudi koji delite moju veru i moju nadu… Ovi vas redovi nisu dostojni Frown

Šta (sa sigurnošću) ZNAMO nakon okruglog stola:

  1. da ne postoji jedinstveni stav u Vladi po pitanju (između ostalog) brendiranja

  2. da ne postoji usaglašena strategija razvoja zemlje (pa i njenog imidža)

  3. da se Brendiranjem Srbije u ime Države bave nekompetentni ljudi

  4. da su ti ljudi pritom i nemotivisani (što je mnoooogo veći problem)

  5. da ti ljudi nemaju ovlašćenja ni jasne odgovornosti

  6. da ti ljudi nemaju nikakav uticaj

  7. da je za dostavljanje ponude na tenderu za izradu Projekta brendiranja bilo potrebno dostaviti 182 papira, kako bi se predalo 5 stranica predloga, te da su 3 od četiri agencije koje su na njemu učestvovale u novembru prošle godine: GFK, Delloite i McCann Erickson (sad je jasnije zašto je g Šaper odbio da bude član Saveta)… ime četvrte agencije je „vođama“ javne nabavke iščezlo iz pamćenja… ali nije ni bitno…

  8. da članovi Saveta ne znaju zašto su  baš oni izabrani i ne znaju tačno šta im je dužnost mada nemaju ni uticaja na Vladu čije su po specijalnoj odluci savetodavno telo; sve to ih nije sprečilo da postanu i ostanu članovi tog tela (premda volonterski)… ali Savet ima ideju! Oni će započeti „projekat“ sajta  na kojem će afirmisati pojedince i pojedinačne pozitivne primere („npr. jednom nedeljno“) koji svojim ličnim i samopregornim radom, idejama i angažovanjem grade imidž bolje Srbije… ej ljudi moji… to se zove projekat Vladinog savetodavnog tela… ma to je mikro akcija; to je nano akcija… a da nije tužno znate kako bi bilo Cry… Inače, taj „projekat“ sajta na koji je predstavnica Saveta više nego očigledno ponosna, finansiraće neka „privatna firma“ (ne ni organizacija, ne ni kompanija)… inače, mnogo je veći problem to što nismo dobili odgovor na pitanje KOJA je to FIRMA, od „problema“ da će u sklopu aktivnosti Vladinog Saveta za Promociju biti sajt (!?) koji finansira neka privatna firma… šta znači to što je odbijeno da nam se odgovori koja?! šta to znači?! I kakav je to uopšte „projekat“!? Ma kome je on uopšte namenjen!?

Šta (i dalje) NE ZNAMO nakon okruglog stola:

  1. na šta će biti potrošeno 50 miliona dinara

  2. da li će iznos navedenog budžeta, obzirom na to da je 12 puta manji od traženog, usloviti izradu novog projekta i uticati na prilagođavanje planiranih aktivnosti shodno visini odobrenih sredstava

  3. da li je ikome u državnom aparatu na listi prioriteta (kako se navodi u „Projektu“) brendiranje Srbije

  4. da li „odgovorni“ znaju razliku između brenda (brendiranja) i promocije

  5. da li su svesni razlike između termina „projekat“ i termina „strategija“ (zahvaljujem kolegi Miljanu Premoviću)

  6. zašto do sada nije obavljeno istraživanje i da li je nesumnjivo loš imidž Srbije činjenicama potvrđeno stanje ili paušalana (pa sve i da je tačna) lična i pojedinačna procena

  7. ko su (u suštinskom smislu) ljudi koji savetuju Vladu o pitanju promocije Srbije (Savet za promociju)

  8. da li je postignuta saglasnost sa javnostima Srbije (političke partije (sve pa i opozicione), mediji, kompanije, NVO sektor, građani…) kako bi se proces brendiranja (planirani dvadesetogodišnji) neometano razvijao i napredovao u slučaju (gotovo izvesnih ionako prečestih) društveno-političkih promena… da ne bude malo, malo puj pike ne važi… pa iz početka… Brendiranje Srbije je posao svih nas, svakog od nas u svakom trenutku i on mora biti važniji od dnevno-političkih prepucavnja, dnevno-promenjivih uredničkih politika, dnevno-ekonomskih ciljeva… to je cilj nad ciljevima! Kad se on dostigne i ako ga svi podrže i pomognu diferenciraćemo se i na toj „dnevnoj“ osnovi… dok se ne postigne – nema nam dana! ni dana, ni Sunca, ni sutra ni prosperiteta… Dobar imidž (i unutrašnji i spoljašnji ugled) doneće nam mir, sklad, prosperitet, investicije… nije to osrednja PRomotivna pričica… to je težak posao koji uzdiže svaku zemlju i njene građane!

Grubo rečeno to je bilo to…

E sad, pitanja su postavljana, nemojte da mislite da nisu; postavljana su jasno, glasno i po više puta… Okrugli sto je trajao tri puta duže nego što su organizatori planirali… ali odgovori su izostali…

Izostali su zato što naši sagovornici zaista nisu imali odgovore na njih i zato što ti sagovornici u vezi sa najvećim brojem pitanja i preporuka nisu imali relevantna znanja (a posebno ne iskustva) i nisu ni razumeli dobar deo poruka koje smo im jednoglasno slali… Ne želim ni imena da im pominjem… nema smisla, nema svrhe, uopšte nije značajno…

Ono oko čega se jedino svi slažemo – svi na ovom blogu, i svi na okruglom stolu, i stručna javnost koja je posvećena brendiranju je: NAJZNAČANIJI SU LJUDI!

Građani koji žele, koji vole, koji veruju, koji misle pozitivno, koji svojom energijom mogu da pomere sve granice, koji svojim idejama boje najlepšim koloritom crno-beli svet!

Dakle NAJZNAČAJNIJI SMO MI!

Bilo vam milo ili ne, nakon onoga što sam videla, verujte da je odgovornost za sve što nadalje može biti dobro u Srbiji (i loše) u našim rukama! Nema gotovo nikoga koga je narod poslao da u njegovo ime radi i gradi a da to i radi! Nema gotovo nikoga u ogromnom aparatu „apartčika“ koji će da radi u naše ime i za opšte interese, za nadinterese… ne znaju, nemaju, ne žele, ne veruju…

Mi znamo VIŠE, želimo VIŠE, verujemo da zaslužujemo VIŠE! Mi i možemo više… oni ne mogu ništa… gotovo niko od njih…

Razmišljam šta dalje…

Žao mi je što vam ne donosim bolje vesti…

Komentari

  1. Zeljko Stojanovic

    Draga Dragana,

    dozvolite mi da prvo iskazem da Vase ucesce na okruglom stolu o Nacionalnom brendu, kao i ucesce drugih predstavnika nevladinog sektora (koleginica iz AIESEC-a koje pripremaju Regionalni seminar o brendu u aprilu mesecu), smatram veoma korisnim za definisanje i preispitivanje aktivnosti ili neaktivnosti u ovoj oblasti, a time ste opravdali moj predlog koji su odobrile moje staresine, da MTU snosi troskove ucesca predstavnika zainteresovanih strana na Brand fair 5.
    Vi imate pravo da javno iznesete Vase utiske i to je dobro. Moja pozicija kao drzavnog sluzbenika (nisam postavljeno lice) je potpuno drugacija. Ipak, imam pravo i treba da reagujem kada primetim da se pausalno etiketira.
    Vama je poznato, da ja nikako ne spadam u podobne aparatcike vec drzavne sluzbenike koji profesionalno izvrsavaju poslove i zadatke u skladu sa pozitivnim propisima i nalozima pretpostavljenih, koriscenjem znanja i vestina po obrazovanju ali i onih koje sticemo permanentnim strucnim usavrsavanjem i koriscenjem najbolje prakse drzava clanica EU i drugih. I na okruglom stolu dva puta sam istakao vaznost da svako od nas (vladin sektor, Savet, PM, nevladin sektor, obrazovne ustanove, strucnjaci, privrednici, lobisti, gradjani Srbije) radi svoj deo posla odgovorno i strucno, kako bi se poslovi izvrsavali efikasno i efektivno. Administrativni aparat je samo jedan element i zelim da verujem da ste stekli utisak da se clanovi tima iz Sektora za usluge MTU, koji obavljaju strucne poslove u oblasti brendiranja, adekvatno ponasaju i da su primereno obuceni. Uostalom, kaze se da je lepota u ocima onog koji posmatra. Isticem da se niko od nas ne oseca podobnim kadrom o cemu svedoce nase radne biografije i ocene o radu. U MTU sam od 2004. i tacno je da sam „preziveo“ nezakonito smenjivanje sa mesta nacelnika na sta sam se zalio Komisiji Vlade Srbije i dobio spor protiv MTTU. Opredelio sam se ya karijeru drzavnog sluzbenika i veliki sam poborac profesionalizacije drzavnog aparata tj. depolitizacije i u tom smislu zivotno zainteresovan za reformu drzavne uprave. Iako to nije u diretnoj vezi sa pitanjem Nacionalnog brenda, svesni ste znacaja ovog pitanja.

    Verujem da delite moje misljenje da je veoma vazno sto je otvoren jos jedan kanal za razmenu misljenja i u tom smislu se nadam Vasoj nesebicnoj podrsci i pozitivnoj energiji. Obecavam Vam da cu dati svoj maksimalan doprinos nastavku uspesne saradnje

    Zeljko Stojanovic, dipl. ek.
    visi savetnik

  2. Danijel

    Juce su na nacionalnoj portugalskoj TV izjavili kako je jedna od najkorumpiranijih zemalja na svetu-Srbija.

  3. Danijel

    | 25.02.2009.

    Nisam znao gde da umetnem ovaj komentar, s obzirom da se tematika ne stručnog rukovodstva provlači kroz više Draganinih postova. Valjda je ovde OK?

    Poslednja objava na B92:

    http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=02&dd=25&nav_id=346867

    A sada želim da dodam jednu informaciju (možda je i podatak, kako kome), koju u članku gore navedene web adrese nećete naći, a do koje sam stigao tako što sam radio seminarski rad na temu: “Organizaciona struktura konkretnog preduzeća”. Izabrao sam BITEF.

    Zamenik gen.dir. SC nema kvalifikacije da vodi ovu ustanovu! Prethodna funkcija koju je obavljao, za koju takođe nije imao kvalifikacije je šef ADMINISTRATIVNO-PRAVNOG sektora festivala BITEF, koju je obaljao sa završenim kursem računovođe ili knjigovođe (ne mogu da se setim tačno).
    Bilo kako bilo, nije BITEF neka preduzetnička radnja u kojoj da bi ste bili zaposleni na čelu nekog sektora dovoljno je da imate završen NEKI kurs. Da ne pričam o tome da su mu ugovore prepravljale kolege, koje „njegovom rukom“ napisane ugovore nisu želele da šalju saradnicima, što iz zemlje, što iz inostranstva, iz više razloga. Navešću samo dva:
    1. sama forma ugovora;
    2. negativne posledice koje mogu zadesiti BITEF festival tako sastavljenim ugovorima.

    Sve u svemu, krivica nije njegova, već je krivica onih koji su ga postavljali na te pozicije.

  4. drnch

    Pojam koji bi se mozda mogao iskoristiti je „Srbijanac“ ali je on, nazalost, skoro van upotrebe.

    Srbin je nacionalna odrednica i forsiranje anacionalnog Srbina je… kako-bih-rekao… :)

    Siguran sam da bi u svetu ideja podvodjenja, recimo, Madjara ili Rumuna pod strategiju „novog Srbina“ bila docekana sa neizmernom radoscu. Valjda bi onda bilo logicno da podrzimo i uklapanje kosovskih Srba pod projekat „novog Albanca“. To je nezeljeno politicko isklizavanje o kome sam ranije govorio.

    Ono sto je danas Srbija, to je „the truth“ i samo mozemo da diskutujemo sta da uradimo da bude „well told“.

    Ako ne zelimo to sto je danas, pojavljuje se pitanje ko je i na osnovu cega ovlascen da odredi u kom smeru cemo da pravimo tu virtuelnu konstrukciju, koju (ne) bi trebalo brendirati?

  5. TRAVEL JET

    Na okluglom stolu profesori… ljudi iz „državnog aparata“… zgodni i podobni…
    „Preživeli“ su ove i one promene… tu su gde su i dobro im je.

    STRAŠNO!!!

    Dokle god su na bitnim stolicama oni koji su tu po političkoj, rodbinskoj ili prijateljskoj vezi, a ne po stručnom kredibilitetu i uticaju koji imaju, nema od brendiranja ništa.
    Mogu da izvučem i zaključak: Pre nego što se donese bilo kakva nacionalna strategija brendiranja Srbije, odbor mora da prođe kroz tranziciju. Treba dovesti sposobne, pametne, uticajne i one koji imaju potrebne osobine, znanja i sposobnosti. Jednom rečju, KONKURS (ne namešten i bez rotiranja).

    Ovo što sam imao priliku da pročitam, meni više izgleda kao da je okrugli sto organizovan radi lobiranja, a ne donošenja nacionalne strategije.

    Citiram “da li su svesni razlike između termina „projekat“ i termina „strategija“.
    To je generalni problem Srbje, ne samo u državnim institucijama. O tome se pričao i na slučaju DSOJ.

    SEO-om protiv zloupotrebe autorskih prava

  6. Милош

    Пуно се говори о бренду и брендирању. Уведени су неки појмови са елаборацијама и лично сам захвалан аутору блога на томе.
    Проблем је у томе што ми гађамо високо а не видимо око себе неке елементарне ствари.
    Поставимо себи питање да ли ми Србију доживљавамо као своју државу, да ли је доживљавамо као бренд и да ли обележја припадности држави Србији користимо. Од тога треба кренути а не од неких теорија које могу да нам помогну али слаба вајда када од шуме не видимо стабла.
    Да ли је у Србији присутно следеће:
    Да ли се у свакој канцеларији и установи на националном нивоу налази застава и грб државе Републике Србије? Одговор је само негде. Прва перцепција странца када уђе у установе Републике Србије и канцеларије службеника је да у овој земљи није присутан национални (у смислу како на западу то схватају као осећај припадности заједници-држави) идентитет (или оно што застава и грб значе).
    Да ли сте у установама и организацијама на локалном нивоу (оне које су основали локалне самоуправе) нашли заставу или грб Србије, заставу или грб локалне самоуправе у канцеларијама запослених? Углавном тога нема осим евентуално код директора или највиших руководица (више изузетак него правило).
    Да ли сте у школама у учионицама и другим просторијама (основним и средњим) и на факултетима (државним и приватним) нашли државна обележја односно обележја локалне заједнице (застава или грб)? Одговор је углавном не а тамо где је то случај то је опет евентуално у једној канцеларији или само на улазу у објекат. Још је ређи случај да јавне установе имају сопствена обележја: грб, заставу, химну и слично. Да не говорим о њиховом коришћењу и када ово имају.
    Да ли сте у предузећима и установама на територији Србије приметили заставу и грб Републике Србије. Углавном не. Приметићете да у предузећима чији је власник из ЕУ или САД обавезно имате заставу ЕУ, заставу државе из које је власник и заставу или грб фирме.
    Tреба кренути од изградње осећаја припадности држави Републици Србији. Када будемо имали (или када буде манифестован) изграђен осећај припадности заједници можемо говорити о брендирању, о промоцији, итд. на националном нивоу јер ће сваки грађанин Србије то радити јер ће се поносити тиме што је грађанин Србије.
    Ово што сада имамо (а округли сто о националном бренду Србије је скандалозно показао) је мрвљење/дробљење осећаја припадности Србији и стварање простора да се то касније материјализује у нешто друго.

  7. Miloš Čirič

    Ne postoji ljudsko delovanje bez interesa – moguče je jedino da neko ne shvaća to kao interes jer je to ponašanje toliko pounutranjio. Ali to ne znači da to ne može biti i širi interes. Situacija je skroz slična problemu. Problem je naime jedno jedino stanje – ono koje pojedinac shvata kao nelagodnost. I kad govorimo o durštvenim problemima onda govorimo samo o tome da više ljudi određenu situaciju shvata kao nelagodnost. Dobra stvar kod toga je saznanje da se ljudi ne žele osečati nelagodno, pa je situacija koju doživljavaju kao problem, samomotivirajuča. Za našu raspravu je to važno zbog toga jer ako želimo nešto da menjamo potrebno je da ljudima stvorimo problem! Jer ipak je tu reć o želji uticanja na ponašanje velike grupe ili grupa pojedinaca u određenom (zasad još uvek nedefiniranom) pravcu – što je inaće srž marketinga, brendiranja itd. Da li to nazivate političkim marketingom, brendiranjem ili kojim drugim nazivom više je stvar naočala kroz koje gledate nego čega drugog i nije ni bitno u toj raspravi.
    Pošto ovde nismo govorili o brendiranju proizvoda nego o brendiranju države ispravno se je pitati kako Srbiju vide drugi i da li je Srbija preopoznana kao država ili tek treba dobiti prepoznavnost.Ne treba vam puno analiza da shvatite da je Srbija jedna od najpoznatijih zemalja ali na žalost ne po onome što bi njeni građani želeli… Istraživanja javnog mnenja i njihove analize o tome kako Srbiju vide drugi može vam poslužiti samo uveravanjem vlastitih ljudi da postoji ogroman raskorak između onog kako se sami vide i toga kako Srbiju vide drugi. Ekonomski gledano takva istraživanja se vam isplate samo u tom smislu jer bi njihove rezultate mogli dobiti i drugim metodama (analizom press klipinga, ispitivanjem svojih dopisnika, čak i okularnim metodom ne bi ništa bitnije pogrešili – jedino što bi puno para uštedeli za druge aktivnosti). Ali to je više ili manje odluka od koje zavisi samo procena koliko novca imate i gde ga želite investirati a ponekad i toga da zapravo ne znate šta raditi pa uradite ono što najmanje može biti problematično – u ovom slučaju je to ispitivanje javnog mnenja. Ipak glavni problem nije da li se radi ispitivanje ili ne nego šta dalje sa tim saznanjima. Jer videt čete da ljudi Srbiju vide na isti način kao što je upisana u učbenicima i leksikonima pre sto godina. Ja i dandanas vidim u Srbiji natecanja na javnim scenama na temu „ko je veći Srbin“, „ko više voli Srbiju itd.“, a puno premalo pitanja o tome kakvu Srbiju želimo, šta je to po čemu će ljudi prepoznati Srbiju – a tu ne gledam na pojedinačne proizvode nego generički. Ipak je ponašanje ljudi, njihove reakcije i čežnje koje jih motivišu ono po čemu određujemo pojedine nacije. Šta se u pojedinoj zemlji smatra za ispravno a što ne, je ključ toga kakav glas jih bije. Ali tu nije reć o zakonima nego o tome koliko jih ljudi prihvataju kao „prirodne“ i po njima se ravnaju u situacijama kad jih niko ne vidi. Zato sam pomenuo ideal „novog Srbina“ kao nešto što bi ljudima pomoglo da se ravnaju u skladu sa tim normama i da se u skladu sa time prilagode sve njihove dotadašnje prakse. Jer ako ljudi nemaju neke nove norme ponašanja i usvoje jih onda če uvek u sliučnim situacijama ravnati slično kao u prošlosti – ne zato što ne bih želeli postupati ispravno nego zato jer misle da je to ispravno! Ako neko želi primer kako su tome pristupili u sličnom, migracionom društvu, neka prouči primer Izraela koji se je suočavao sa svim tim problemima koje napominjem (naravno to može da služi samo kao primer a nikako kao 100% kopirajuča praksa!). Ljudima je jednostavno treba pomoći da rade u željenom pravcu (koji još nije definisan!) na pravi način (još ne znamo koji je to!) i da imaju te primere svuda u svom okruženju (do toga je još dalek put!). Bez te osnovice bacat čete pare – osim ako ne želite brendirati Srbiju kakva jeste…

  8. Sasa Jovanovic

    @Миљан Премовић: Не знам зашто мислиш да Драгана треба да обрише Твој коментар? Сећаш се да смо о брисању коментара причали прошли петак?

    To je bila reakcija na reakciju. Posle smo raspravili sta je ko mislio i ok je sad.To je manje vise nebitno, ima mnogo bitnijih stvari.

    Rekao bih samo nesto sta smatram zaista važnim: kad radite neki posao možete pratiti literaturu, učiti sve dok ne postanete ekspert ali posao tako neće biti završen. Znanje je potrebno ali još je potrebnija akcija. Jer, cilj nekog poduhvata kada želimo stvari učiniti boljim nije da se spozna kako stvari funkcionišu već da se nešto uradi. Ne negiram potrebu za učenjem i znanjem ali samo znanje ne rešava stvar bez akcije. Potreban je balans.

    U tom poslu o kome ovde diskutujemo važan je svaki pojedinac i to nije demagogija. Potrebna je promena svesti. Potrebno je da se ljudi okuraže da žele više od pukog preživljavanja. Pottrebno je da smeju da sanjaju. Snovi su dobri. Bez snova nema napretka. Samo iz sumanutih ideja stvara se napredak. I gle čuda, sumanotost tih ideja vremenom isčezne i one postanu vrlo logične. Iz kalkulacija i sigurnih projekata nikad.

    Pitanje, da se nadovežem na reči Miloša Čiriča, na koje Srbi treba da odgovroe, kakav je taj „novi Srbin“ je ključno. Taj „novin Srbin“ bi pre svega trebao biti anacionalan, zaista bi bilo divno da svi koji žive ovde kažu „ja sam Srbin“ iako su Madjari, Slovaci, Bugari, Hrvati… kao što u Americi ljudi kažu da su Amerikanci. To je deo promene duha i korak napred ka većoj toleranciji. A zatim treba naći Najveći Zajednički Cilj svih Srba. ne najmanji, jer najmanji je preživljavanje, već najveći. Ono šta je nepromenljivo bez obzira na aktuelnu vlast, aplotično. Iza toga može stati cela nacija. I to se već dešavalo kroz istoriju i desiće se. Nijedan džumbus ne traje doveka pa neće ni ovaj. A ako imak potraje..nema nam spasa.

  9. drnch

    Ponavljam komentar zbog mnogobrojnih gresaka, u kucanju i ostalih:

    U grupi ekonomskih kategorija marketing je, ipak, nov i povezan je sa, takodje “mladim” pojmom razvijenog trzista. Trziste se cesto suspenduje raznim kriznim merama i sve vreme je podlozno ozbiljnim ogranicenjima, pod vrlo sumnjivim uticajima interesa kapitala i politike.
    Sve ove kategorije tesko razdvajaju.
    Kad govorimo o drzavama, svaka od njih je podrucje sa svojim specificnostima pa govorimo o kompleksnoj mesavini POSEBNOSTI nekog prostora i neke zajednice.
    Rasprava o striktnoj primeni na nekom prostoru raznih teorija, nastalih na drugim mestima i tvrdo prebrojavanje koraka i tacaka je vise za salonske rasprave i dokazivanje nacitanosti, nego sto je neophodno za praksu.
    Ali, ‘ajde malo da pricamo.

    Od pomenutih stavki ili tacaka, nazovite ih kako hocete, organizovanje svih vrsta istrazivanja pozicije drzave Srbije u svakolikom okruzenju jedino mi se cini vazno, potrebno i izvodljivo u ovom momentu.
    To podrazumeva konstantan monitoring, fleksibilnost i prilagodjavanje formi i metoda rada. Drzava ima solidne mogucnosti organizacije infrastrukture. Tu su specijalizovane sluzbe, diplomatski kanali, internet, privredna predstavnistva, saradnja sa visokoskolskim ustanovama…. U delu koji se tice prikupljanja i analize podataka i parametara, ne treba oklevati. Cudilo bi me da to u nekoj formi vec ne postoji ali ga treba reorganizovati, produbiti i doskolovati.

    Kod konktrenih poteza usmerenih na ostvarivanje i usmeravanje uticaja u zeljenom pravcu, ukazao bih na dve stvari:

    Posluzicu se citatom definicije koju sam negde video tokom ovih diskusija:
    “Brend je unutrasnji osecaj koji pojedinac ima prema PROIZVODU”
    Mogao bih sa time da se slozim, bez daljeg prosirivanja definicije i sa naglaskom na pojam – “proizvod”. Aktivno brendiranje treba da pomogne utrzivanje, prodaju necega sto je proizvod za trziste. Podrzavam teznju da ono sto pravimo za prodaju, zaradi status brenda. Kod proizvoda je jasno ko ga finansira i sta ocekuje zauzvrat. Cini mi se da pridavanje tolikog znacaja brendingu drzave znaci upadanje u marketinsku filozofiju, filozofiju utrzivanja drzave.
    Da li drzava treba da se utrzuje? Ko ce nju prodavati? Za ciji racun?

    Akcije administracije, usmerene na “unutrasnji osecaj”, podrazumevaju vrlo jak uticaj drzave i zahtevaju centralizovano odlucivanje i delovanje, na vrlo dugi rok. Govorimo o decenijama.
    Vrlo su osetljive i imaju tanku granicu ka polit-propagandi. Veoma lako se stize na klizav teren, pa evo u diskusiji nalazimo pomenut “ideal novog Srbina“ (?) Da li je to jedna grupa gradjana Srbije? Sta cemo sa drugim grupama?
    Angazovanje eksternih agencija, formalno i pomalo farsicno, prenosi osetljiv paket novca, ovlascenja i propagandno-politickog uticaja u nadleznost nekoga ko bi trebalo da bude strucan i nepristrasan. To retko bude tako ali stvara privid neutralnosti projektodavca.
    Spoljni saradnici drzavnog aparata u najboljem slucaju rade u svom interesu, pa u interesu aparata koji ih angazuje, cesto u u par drugih grupno-svojinskih interesa i na samom kraju reda, bude interes gradjana Srbije.
    Aktivnosti eksternih saradnika u oblasti usmeravanja unutrasnjeg osecaja su nuzno kampanjskog pristupa, dokazano preskupe i prakticno nemerljive.

    Moguce je organizovati, osnaziti i interisektorski i multidisciplinarno povezati nadlezne pojedince i sluzbe u okviru raznih ministarstava, koncentrisanjem strucnog kadra na monitoringu faktora pozicioniranja pojedinih brendova sa podrucja Srbije i analizi povezanosti istih sa pojmom nase drzave. Dobro organizovano istrazivanje ne mora da bude skupo. Mnogo je vazniji kontinuitet u duzem periodu i razvijanje i prilagodjavanje metodologije, da se dodje do podataka koji su nam potrebni za akciju kroz nadlezne oblasne resore (privreda, turizam, kultura….)
    Ko ne veruje u strucnost i analiticnost domaceg kadra, vec je ucinio korak ka rusenju poverenja u potencijale srbije i potkopao akciju uspostavljanja poverenja prema Srbiji koju toliko zeli da organizuje.

    Da zakljucim:
    Zelim da drzava organizuje prikupljanje realne slike o polozaju Srbije i poboljsa uslove da gradjani deluju u pravcu dobrobiti svoje zajednice.
    Ali.. nisam voljan da bilo ko na dugi rok ima monopol na usmeravanje unutrasnjeg osecaja, pogotovo vezanog za utrzivanje zemlje u kojoj zivim.
    I jos smatram da slika o Srbiji ne treba da bude montirana i virtuelna, vec realna i da ide iz baze a ne od administracije.

  10. Maja

    Draga Dragana, dragi svi,

    pratim povremeno vas blog i diskusije na temu brendiranja Srbije (priznajem da ne stizem da iscitam sve komentare) i sve me je veoma dotaklo, pogotovo jer vec godinama zivim u inostranstvu i to u Svajcarskoj ciji su najpoznatiji brendovi (izmedju ostalog) cokolade, satovi, planine i Roger Federer. Mozda bi ideja bila: koji su najbolji i najpozitivniji proizvodi i brendovi u Srbiji?

    Izvinjavam se ako se ponavljam tj. ako predlazem „ideju“ koja je vama strucnjacima vec odavno jasna. :)

    Druga ideja bi bila: na jednom mestu okupiti sve web sajtove (linkove, informacije) koji Srbiju predstavljaju u dinamicnom i pozitivnom smislu. Nazvati ga po imenu kampanje ili kako god, ali tako dobro da zvuci. Vi ste strucnjaci, ne sumnjam u vase rezultate.
    Angazovati medije, Internet i sve ostale moguce kanale za promociju. Traziti kontakte u dijaspori za promociju u inostranstvu (evo jedan kontakt u CH vec imate :)) …

    Pozdrav i samo napred!

  11. ddjermanovic

    @Verica: „Da li vredi Dragana izloziti ove korake nadleznima i eventualno plasirati ideje koje idu uz njih. Da li ce imati sluha za njih ili oni to vec znaju samo nisu imali prilike da pokazu?“

    Draga Verice, sigurna sam da vredi! Osim što vredi to je i dužnost svakog ko je dobronameran i ima strpljenja i volje. Iskreno, verujem da će nadležni imati sluha ;)

    Zahvaljujem na konstruktivnim idejama, samo tako nastavite.

  12. Verica

    Postovani Miljane,posto ste me prozvali za ono sto sam napisala, uputicu vas na literaturu. Naime, vec neko vreme se interesujem za problematiku brendiranja mesta – zemlje, regija, gradova i iz tog razloga iscitavam literaturu najvecih svetskih strucnjaka na tu temu i spisak je poduzi. Pisem i magistarski rad koji je vezan za brendiranje destinacije u turistickom smislu, toliko o tome sta radim. Koraci koje je potrebno preduzeti u brendiranju su preuzeti od Wally Olinsa, O brendu i ima ih vise – ukupno 10, ja sam ih samo preoblikovala i prilagodila formi komentara. Inace, istrazivanja u novije vreme na temu brendinga mesta isticu razliku izmedju koncepata brend imidza i identiteta. Imidz je slika brenda, njegov odraz u ogledalu, a identitet je nacin na koji nastupa prema ciljnim grupama. Da bi se izgradio brend identitet zemlje potrebno je utvrditi kakav je trenutni imidz zemlje u ocima njenih stanovnika i ljudi iz okolnih regija i zemalja. Dakle, potrebno je istrazivanje.
    Sto se tice istrazivanja koje sam pomenula, to je samo ideja koju bi trebalo razraditi. Nailazila sam na takve ankete na netu, istrazivanje imidza Istanbula, Las Vegasa i jos nekih regija. Sajtovi koje sam pomenula su pokrenuti sa ciljem da upoznaju javnost sa time sta je brend, zasto je pokrenuta akcija brendiranja, koje su temeljne vrednosti brenda,ciljevi,… Takav sajt je potreban i Srbiji ako misli ozbiljno da se bavi brendiranjem.

    Zahvaljujem na pitanjima i interesovanju za ono sto sam napisala,
    i nadam se da ce ova diskusija dovesti do novih ideja…

    S postovanjem,
    Verica

  13. Миљан Премовић

    @Sasa Jovanovic Не знам зашто мислиш да Драгана треба да обрише Твој коментар? Сећаш се да смо о брисању коментара причали прошли петак? Колико сам ја разумео на овом блогу свако може да изнесе своје мишљење, да буде похваљен и буде критикован (укључујући и драгу колегиницу Драгану).

    @Deda Упркос здравом разуму и ја сам оптимиста као и Ви што се тиче брендирања. :) :) :)

  14. Miloš Čirič

    Svaku misao je moguće napisati na način da vodi u raj ili u pakao… Problem je još veči u tome da je svako razume shodno sa svojim predhodnim iskustvima i saznanjima. Zbog toga pametni koriste informacione tehnologije za informisanje i umesto tvrdnji o tome šta je ko mislio kad je nešto pisao (setite se samo škole i one poznate pitalice: „Šta je pesnik hteo time reći?“), rađe iznose faktove kad pišu o drugima. A kad primete eventualne nesuglasice te rešavju na četiri oka ili u najgorem slučaju, telefonom. Naime onda je moguče pratiti reakcije čoveka i time bolje razumeti da li stvarno razumemo. Kad bi ovo pisanje bilo brendiranje – šta mislite kakav bi signal slali čitaocima? Ali o tome drugi put.
    Pokušat ću svu raspravu vratiti unazad na pitanje odakle početi. Ono što Srbija več ima i po ćemu je več poznata je stvar tradicije i prošlosti. Ako je to ono na čemu će temeljiti prepoznatljivost Srbije, onda nema problema – postoje več skoro sva obeležja: opanke, šajkača, puška, sablja, narodnjaci, Guća itd.
    Ali, po mojim razgovorima sa onim divnim ljudima zbog kojih dolazim u Srbiju, to nije to. To naravno ne znaći da ne bi trebali biti ponosni na slavnu prošlost, na burnu istoriju itd. Ali to nije ono što privlači kapital, što daje produktivna radna mesta…
    Po meni je glavni problem Srbije to što je ona odraz migracionog društva – Miloševićevo doba je u Srbiji okupilo stanovništvo iz Hrvatske, BiH a iz Kosova (naveo sam ga zbog razlika). Ti ljudi samo generično spadaju u isti narod – imaju drukčije običaje, drugačije se odazivaju i drugačije rešavaju probleme. Pogledajte samo način na koji Lale rešavaju međusobne razmirice a kako jih rešavaju dođoše. Ali to ne znaći da su jedni bolji ili lošiji od drugih! Imaju samo različiti tradiciju i time i pristupe. Ljudima je potrebno pomoći da dobiju nove uzore, da se jim kaže zašto nešto nije u redu i kakvo je ponašanje željeno te zašto. Da onaj silni ponos koji je toliko tipičan za ljude sa tih prostora posluži za pomake u pravcu moderne Evrope. Da ljudi baš zbog toga jer žele biti prepoznati kao neko ko je stup moderne Srbije neće probleme rešavati pesnicama nego strpljivim shvatanjem razlika te traženje rešenja. Jer je to znak jake ličnosti a ne jačina mišica. Ili ako parafraziram Adižesa: Srbi se sve vreme nadmudruju, traže rupe u izjavama sagovornika. Time vrlo razvijaju svoj mozak, jer čovek počinje misliti onda kad se neko ne slaže sa njim. Srbi su zato jedan od najpametnijih naroda na svetu. Ali je zato jako težko živeti sa njima, jer je tako težko nači saglasnost koja je nužno potrebna za to, da se krečemo u istom pravcu.
    Baš zbog pomenutog je moje mišljenje da je pristup ka brendiranju valjan tek posle toga kad se učine ti osnovni domači zadaci. Prvo je potrebno dobiti saglasnost o tome, kakav je ideal „novog Srbina“, onda se mora krenuti u široku akciju u koju je treba uključiti i škole i medije i puno još toga da se ljudima objasni, zašto je to potrebno i da se sve gleda sa tog aspekta. Sve radnje je potrebno ocenjivati kroz te naočale. Tek posle određenog vremena, kad se dovoljan broj ljudi počne ponašati u skladu sa tim normama, isplati se poči i u brendiranje.
    Zašto mislim da je to najispravniji pristup? Baš zbog slike Srbije koju vrlo lako možete dobiti več jednostavnom analizom press klipinga stranih medija. Loš imidž Srbije ne temelji na neznanju, manjka prirodnih lepota itd., več skoro isključivo na načinu reagovanja te ponašanja koje proističe iz prošlih vremena.

  15. Deda

    Neko ce reci da je casa poluprazna, ali je ja vidim kao polupunu i svim svojim nadanjima, zeljama i znanjem tu sam da dopunimo ( sa svima Vama) nesto sto ce se tesko preliti u narednom periodu !
    Ipak sam veliki optimista i svim srcem zelim boljitak, pa tako i trenutnu situaciju vidim kroz pozitivan korak napred, pogotovo sto se ovde pojavljuju i ljudi koji direktno imaju deo koji se zove Brendiranje Srbije za raditi na njemu !!!

    Gago, hvala tebi i jos nekolicini koji ste uspeli da u detalje prenesete sve vezano za „sajam“ kako ga je neko nazvao, a svima nama zelim da ne stanemo na ovome i da svoj doprinos damo …

  16. Миљан Премовић

    @Verica

    Поштована Верице, потпуно се слажем са Вама да је на Оркуглом столу требало да буде речи о Стратегији или барем о корацима који се предузимају да се до Стратегије дође. Не знам чиме се Ви бавите, али одакле Вам ови кораци у шест тачака? Сајмон Анхолт је један од најзначајних стручњака из области брендирања држава (градова и регија) и ту се слажемо. Међутим, одакле Вам ових шест тачака (молим извор а ако сте научник да ли може да се прочита Ваш научни рад на ту тему)? Нисам сигуран да сам разумео методологију за истраживање, да ли можете да је појасните (циљни сајтови!)? Повезујете брендинг и циљне групе, да ли мислите да је то тако једноставно, ако јесте молим Вас да ме упутите на литературу? Која је разлика између имиџа и бренда?

    Унапред захвалан,
    Миљан Премовић

  17. Sasa Jovanovic

    Dragana, izvoli, obrisi komentar ako je takav kakav tvrdis. Da, jesi bila zadovoljna prvim kontaktom sa gopsodinom Stojanovicem i kopirala si i prepisku.

    Nemam nameru da dalje diskutujem ovde dok se strasti ne smire. Mogao bih napisati podugacak komentar sa citatima ali cemu????

    A etiketiranje nikad nije dobro.

    Ja ti se izvinjavam sto sam napisao takve reci koje si ocigledno dozivela drugacije nego sto mi je bila namera i povlacim se iz diskusije, a to sto sam pomenuo poimenice osobe, sve sta su cinili na javnom skupu je pred ocima javnosti pa cemu onda sakrivati ih iza uopstenih fraza.

  18. Verica

    Licno sam ocekivala mnogo vise da saznam o temi koja zanima sve nas. Vise sam ocekivala od ljudi koji cine Nacionalni savet, viziju, smernice, strategiju,…pa za to je sluzio okrugli sto, da se prezentuje sta se do sada radilo i da se iznesu argumenti i protivargumenti. Ali, cini mi se da je on samo posluzio da se namiri znatizelja javnosti, da se prezentuje da se nesto radi, doduse mikro i nano koracima, ali kriza je zahvatila svet! Ne kazem da je brendiranje jedina stvar koja je potrebna Srbiji, toliko toga nam nedostaje, ali pogledajte neke primere marketing aaktivnosti brendiranja koje su zemljama donele koristi. Recimo Spanija koja je angazovala Miro-a za njen logo uz slogan Everything Under the Sun ili NOvi Zeland koji se intenzivno promovisao uz promotivnu kampanju 100% Pure New Zealand i postigao povecanje turistickog prometa od 50%! To su kampanje u kojima su ucestvovali zajedno Vlada, privrednici, NVO, umetnici, marketing strucnjaci, stanovnistvo, u koordiniranim akcijama.
    Da li ljudi u Savetu znaju korake koje trebaju preduzeti? Vi ste Dragana napisali da nema jasne strategije. O koracima koje je potrebno preduzeti u nacionalnom brendiranju pisali su Wally Olins i Simon Anholt (btw. obojica su gostovali na prethodnim Brand Fair-ovima i zar se nije nesto naucilo od njih!)
    Simon Anholt govori o vaznosti reputacije (njegov termin za brend imidz zemlje) u golbalnom svetu. Oni koji imaju losu reputaciju, imaju problem da privuku investicije, turiste, da izvezu proizvode,…Pa kao je ispraviti? Njegov odgovor je pazljivim preoblikovanjem imidza, saljuci poruku o novom identitetu koji je zasnovan na onome sto zemlja stvarno jeste, sto predstavlja, brend prica zemlje treba da pruzi obecanje – koje je zemlja u stanju da ispuni. Dakle, treba da budemo iskreni u namerama i svoji, diferencirani u odnosu na konkurenciju. Koraci koji se predlazu u brendiranju su sledeci:
    1. Identifikovanje i definisanje kljucnih ciljnih grupa
    2. Sprovodjenje istrazivanja imidza medju nerezedintima (ovo moze da se uradi i preko weba)
    3. Razviti osnovnu ideju na kojoj ce biti zasnovan nacionalni brend (e gde smo jos od ovoga, problem je bas taj nedostatak ideja o tome sta je Srbija, gde joj mesto i kako zelimo da nas vide)
    4. Saciniti tzv. Brand Book * koja ilustruje i pokazuje nacionalno raspolozenje
    5.Poruke za razlicite sektore i ciljne grupe traba da budu koordinisane
    6. Sve sto se proizvodi ili sto predstavlja zemlju treba da bude odmah prepoznatljivo!
    Moja ideja je da u vremenu krize se ova stvar uradi tako sto cemo angazovati sve kapacitete i snage u zemlji. Pa ima ovde dovoljno pametnih i sposobnih ljudi!
    Recimo, istrazivanje imidza se moze uraditi tako sto ce se postaviti anketa na izabrane ciljne sajtove. Obicno sei prilikom otpocinjanja brendiranja zemlje, regija i gradova otvori sajt, ali ne da skuplja iskustva i licne uspehe ljudi vec sa jednim ciljem – brendiranjem Takve sajtove mozete naci http://www.edinburghbrand.com, http://www.brandwa.com ili http://www.devonbrand.com.
    Da li vredi Dragana izloziti ove korake nadleznima i eventualno plasirati ideje koje idu uz njih. Da li ce imati sluha za njih ili oni to vec znaju samo nisu imali prilike da pokazu?

  19. ddjermanovic

    @Saša Jovanović: diskusija i jeste konstruktivna, iznenađujuće je da to (još) nisi primetio. To je i prva kontradiktornost koju si izneo u svom komentaru (u prvom pasusu navodiš da obožavaš „ovakve situacije“ a u nekom narednom ih nazivaš svađom (!?) i izjavljuješ da „nikome nije interesantno“ – meni zaista jeste). To što ti „reaguješ neadekvatno“ u poslu je tema za tvog poslodavca ili tvoje prijatelje i mnogo nas se ne dotiče; za rizliku od tebe neadekvatno i nepripremljeno reagovanje državnog aparata jeste (i to je ispravan stav), tema građana na raznim mestima (pa i na blogovima).

    Tebe građani nisu birali, delegirali i platili; još nešto, da je samo iskrenost dovoljna da nekoga učini manje krivim čitav pravosudni sistem bi bio besmislen a istina bi postala univerzalni alibi svih hulja i mediokriteta. Dakle, to što je (ako je) gospodin Stojanović iskren ne čini ga (a posebno ne njegovo ministarsvo) manje odgovornim u delu posla i odgovornosti za koje je delegiran (i plaćen).

    Ne smatram svoje posetioce i sebe „neformalnom grupom“.

    Na osnovu čega si ti procenio da je: „Dragana bila VEOMA zadovoljna nakon prvog razgovora sa gospodinom Stojanovićem“? Nisam, i to nije ni najmanje teško zaključiti.

    Molim te da ovo bude poslednji put da interpretiraš moje reakcije i da moje stavove iznosiš kao tvrdnje bez prethodne konsultacije ne uvažavajući činjenice.

    Ukoliko smatraš da si ti „neko ko se konfrontira“ jer „neko mora“ ne znam kako ti izgleda do sada napisanih gotovo stotinu komentara mojih posetilaca koji su izneli svoje konstruktivne stavove i kritike, u određenom smislu konfrontirajući se onome sa čim nisu saglasni?

    Etiketiranje je dobro, posebno ukoliko je racionalno, utemeljeno i ukoliko mobiliše na konstruktivne promene.

    Hoćeš li pojasniti ko po tvom mišljenju „šamara“, a ko „se ne uvažava“ i ko se ovde „sukobljava na ličnom planu“?

    O „ličnom planu“ do sada si pisao samo ti, a komentarišući ovaj post na ličnoj osnovi je bio dirnut i gospodin Stojanović.

    Jednom i poslednji put: poštovani gospodine Stojanoviću, ova tema i ova pisanija NEMAJU AMA BAŠ NIKAKVE VEZE SA VAMA LIČNO NI SA TIM KO STE, KAKVI STE I ZAŠTO STE TU GDE JESTE! To je potpuno irelevantno, niko Vas o tome nije ništa pitao i to me u najmanju ruku ni ne interesuje. Nemojte se braniti lično, lično niste ni napadnuti!

    Saša, za razliku od tvog posta, u mom zaista niko iz državnog aparata „lično“ nije ni pomenut, prozvan i izdvojen (molim te pročitaj svoj i moj post, pa ćeš uvideti da komentarišeš svoj post ali na pogrešnom (mom) blogu. Hvala).

    „Nemojte molim vas da se svađate!“ – suzdrži se od ovakvih komentara, obzirom da ovaj blog ima svog autora i moderatora. Hvala.

    To što je gospodin Vesović bio „jedino stalno nasmejano lice na okruglom stolu“ mi je više ironično i potpuno neprikladno, nego simpatično. Nisam baš sigurna da bi nam, i celoj temi koju ovde razrađujemo, bilo od velike pomoći isprazno osmehivanje aktera uz naivni izraz lica.

    I za kraj: s kojim pravom ti tvrdiš da moja malenkost NE BI došla na Okrugli sto i da se g Stojanović nije „angažovao“?

    Isto pitanje bih mogla da postavim i u ime ostalih posetilaca Okruglog stola koje si pobrojao…

    Najbolje bi bilo da svoje mišljenje o tome da li su pojedini službenici šrafovi ili ne, kao i paušalne zaključke i mirotvorne inpute razrađuješ na adekvatnom mestu. Ovaj blog nije to mesto.

    Sa zadovoljstvom se prisećam i tvojih objektivnih i dobronamernih (a ne pretencioznih komentara) koji su pisani kada nisi imao intersa da čuvaš i štitiš, opisuješ i pretpostavljaš subjektivno. Tada si zaista davao svoj doprinos cilju ka kojem stremimo.

    @Željko Stojanović: još jednom, na ovom mestu Vas niko ne etiketira paušalno, niko Vas ne kritikuje lično (mada Vas hvali) i najljubaznije Vas molim da uvažite da ovo NIJE LIČNA PRIČA.

    Zahvaljujem svima.

  20. Miss Cybernaut

    Dragi moji svi :)

    Strast je najdragoceniji resurs u marketingu i predivno je videti strast udruženu sa voluntarizmom i dobrim namerama (poruka koja se šalje o NAŠOJ zemlji, o NAŠEM narodu).

    Ne valja, naravno, mnogo očekivati od državnog aparata. Nijedna državna uprava i nigde na svetu nema dobar imidž. Svuda je i spora i traljava, poenta je samo da li reaguju na feedback koji se stvara sa web 2.0 alatima i da li ih koriste.

    Da li se ikada pitamo kakav TRAG ostavljamo iza sebe i po čemu će nas pamtiti :(

    Ovo @Milosh je veoma uznemiriujuće i govori više nego što je iko od nas prisutnih na diskusiji zapravo imao snage da izgovori „ne tražite od mene da verujem svojoj vladi“

    Inače, dopada mi se incijativa i tok ovih komentara – još malo da poradimo na motivaciji onih koje smo izabrali na demokratskim izborima da PREDSTAVLJAJU NAS i sve ok :)

    Mi (građan RS) biramo, mi plaćamo, mi motivišemo i kažnjavamo (u teoriji tj. na izborima, kao)

    Nažalost, ne možemo sve da ih otpustimo. Dakle, deal with it – imamo upravu kakvu i zaslužujemo.

    Šta dalje?

    Slušam vas, pratim i tweetujem.

    Što se mene lično tiče, u narednih nekoliko postova na blogu preneću komentare sa diskusije koja se razvila na profesionalnoj društvenoj mreži linked in.

    Takođe, skrenula bih pažnju u na blog Viktora Markovića http://www.belgraded.com i temu o brendiranju onlajn.

    Što se NAS tiče, postoji obilje, ljudi, ideja, konceparta, dobre volje.

    Kako to najpametnije iskoristiti i u kojoj meri se oslanjati na državni aparat, videćemo u narednom periodu. Svakako se u poslednjih mesečak dana mnogo više o utisku koji Srbija odašilje čulo, pričalo i čitalo na webu nego ikada u poslednjih nekoliko godina.

    Cheers,

    Jelena Jovanović

  21. Sasa Jovanovic

    Varnice, varnice… Obožavam ovakve situacije. Ne zbog spektakla, već što pokazuju da postoji STRAST.

    “Bez strasti nije ništa veliko stvoreno niti se bez nje može stvoriti”, davno je napisao Hegel.

    Shvatam u potpunosti svaki komentar iynesen ovde, na okruglom stolu, na mom sajtu, na svim mestima gde se ova tema pominje. Nije tema brendiranja najvažnija za Srbiju ali ni najmanje važna, ali ono šta svakako zaboli građane je neobrazloženo rezanje budžeta koje radi vlada. Rezanju budžeta za brendiranje Srbije prethodilo je rezanje budžeta za dečije dodatke i odustajanje od (već potpisanog) Opšteg kolektivnog ugovora. Kad neko povuče svoj potpis, svakako da gubi kredibilitet. I mene lično veoma boli što oni koje na izborima podržavam vuku takve nepromišljene poteze. Puj pike ne važi svakako nije način da se igradi poverenje. U tom svetlu frustracije svih prisutnih sa obe strane okruglog četvrtastog stola su jasne. verujte mi da i ja ponekad reagujem neadekvatno pritisnut svakodnevnim problemima, kočnicama, nerazumevanjem onde gde treba da ga shodno strasti i zalaganju najviše bude.

    Zbog svega toga potpuno razumem Draganu, ali i Miloša i sve koje nema potrebe naborjati kao i gospodina Željka Stojanovića. Ono šta smatram najpozitivnijim kod gospodina Stojanovića je iskrenost u rečima koje je izgovarao, i što se ipak trudi da bude i u neformalnom kontaktu sa neformalnim grupama. Slično ocu Vladimiru Zamahajevu koga smo imali prilike videti i na okruglom stolu. To su primeri kakve je lepo videti i sama Dragana je bila veoma zadovoljna nakon prvog razgovora sa gospodinom Stojanovićem.

    Nažalost, zaista je okrugli sto bio bled, a neki od govornika (pokušaću da se uzdržim od imenovanja) previše nervozni, previše sujetni i čak previše nekulturni. Pozicija sa bilo koje strane stola obavezuje kad god uzimate reč. A posebno obavezuje ako ste sa one strane stola koja predstavlja organizatore. Kada tu neko nastupi prema odraslim osobama koje kritikuju kao roditelj koji uz to ne ume sa detetom i šalje poruku „ajde ne budali, oladi malo“ to svakako da ne doprinosi njegovom kredibilitetu. Kada neko na javnom skupu ne ume da isključi mobilni telefon to govroi o njegovom poštovanju samog događaja i skupa. O vaspitanju ne bih, ljudi se vaspitavaju još kao deca, a kad za korišćenje tehnologiških sprava sami su odgovorni za svoje vaspitanje. Ako pored toga što mu telefon zvoni, taj neko se još i javlja i razgovara e to već bode oči. A ako tri puta razgovara sakrivajući se iza stola onda počinje da smeta. Onda odaje utisak nezainteresovanosti i svako ima prava da se pita „zašto ga građani plaćaju“.

    Neki kolege bi mi zamerili i verovatno će mi dobronamerno zameriti zbog ovih redaka, jer ne treba da se „konfrotiram“, ali neko mora početi da stvari naziva pravim imenom. Ja sam bio tamo, i mogu reći da su svi učesnici bili kulturni, pomalo i emotivni (neki više, neki manje) ali samo jedan je nastupao konfliktno i ignorisao skup razgovarajući mobilnim telefonom tri puta. Svi su ga videli. I vi sami gospodine Stojanović to znate, sedeo je za istim stolom. Nemojte dopustiti da takvi nezainteresovani ljudi sede sa vama.

    Paušalno etiketiranje nije dobro, nikakvo etiketiranje nije dobro, ali kada neki zvaničnik loše radi niko ne kaže „taj i taj ne valja“ nego „ne valja vlast, vlada“. To je tako.

    I za kraj, ja zaista smatram da svi ovi izlivi emocija su dokaz da je svim online učesnicima ove teme i onima koji su uživo prisustvovali do ove teme, a pre svega do Srbije stalo.

    Hajde da shvatimo ljudi, već jednom, da ne postoje dve strane, nemojmo se ponašati kao banda u čamcu gde svako vesla na svoju stranu i ljulja čamac tamo-amo, a uz to šamaraju jedni druge. hajde za početak da se ne šamaramo već da se uvažavamo jer jedva se i poznajemo i nije korektno da se na samom početku sukobljavamo naročito ne na ličnom planu.

    Ljudi, usresredimo se na konstruktivnu diskusiju. Nemojte molim vas da se svađate. Nikome to nije interesantno. Ne treba nam skupštinski cirkus i van skupštine. Pobogu!

    A pošto sam pomenuo da stvari treba nazivati pravim imenom onda ću početi prvi:
    gospođa Angie Hall Ulmann – hvala što volite Srbiju, ne verujem da je volite više od nas koji ovde živimo ali verujem i čuo sam da lepše o njoj govorite od mnogih koji ovde žive.

    nepoznata gospođa prevodioc – hvala za prevode, i ne zameram na ponekom lošem prevodu u simultanom prevođenju

    gospodin prof. dr Maričić – mi nismo studneti profesore i ne odgovaramo za ocenu, profesionalci smo, ne ućutkujte nas i utišajte telefon.

    gospodin Mihailo Vesović, potredsednik PKS – jedino stalno nasmejano lice na okruglom stolu, lepše bi bilo da je bilo josš par nasmejanih lica

    gospodin prof. dr Goran Petković, državni Serkretar Ministarstva ekonomije i razvoja – hvala na umerenosti ali nemojte nam o turizmu jer niste u ministarstvu turizma. Vi znate mnogo više nego što ste pokazali – kriza nije vreme za skromnost

    gospodja Ana Trbović, divan žuta boja kompleta, uliva optimizam, ali na javnom skupu, kao ekspert za pregovaranje, izbegnite pominjanje mogućih intrigantnih detalja (ko finansira sajt itd)

    gospodin Željko Simić – da se vi niste nagažovali ne bi došla ni Dragana Đermanović, ni Jelena Jovanović, ni Miloš Čirić, ni dve devojke sa njim, ni ja, i ceo bi prvi red bio prazan. Nemojte biti skromni, očekivali smo od vas mnogo više da nam kažete. Nemojte nikad reći da ste šraf čak i kad jeste jer se ne ponašate kao šraf. Ja sam sklon da vaše kontakte sa blogerima tumačim kao nedirigovane, lične a onda svakao niste šraf u državnom aparatu.

    Ljudi, ova priča će biti jalova ako svako ne da svoj doprinos. hajde spustite loptu na zemlju i da vidimo na koji od dva gola treba da je šutiramo. Ok?

  22. drnch

    G-dja Dragana nam je posteno napisala kakva „..lepota u ocima onog koji posmatra..“ ju je sacekala na vasaru (izvinjavam se zbog adekvatnog prevoda).
    Umesto da sada cujemo kakve sve korisne utiske aparat nosi sa okruglog stola i kakve inicijative imaju u rukama kao rezultat tog finansiranja ucesca, kojim ne propuste da mahnu, mi sad treba prvo da raspravimo dal’ su oni „enfants“ ili su „terribles“.
    Obzirom na znacaj toga za imidz Srbije u svetu, predlazem da sami odaberu jedno od ta dva. Za oba bi prvo trebalo nesto originalno da urade.

  23. ddjermanovic

    Ceneći ljubaznost Ministarstva, nisam prihvatila da o trošku ove institucije prisustvujem Brandfair-u.

    Iako Ministarstvo to može biti ne zna (ali će lako proveriti), organizatoru sam se najavila kao posetilac jedino Okruglog stola (ne niti jedne tribine, predavanja, promocije…).
    To je bila moja procena i odluka i njome sam zadovoljna.

    Kolege su mi opisale druge događaje kojima nisam prisustvovala.

    p.s. ulaz na Okrugli sto se ionako NIJE naplaćivao.

    p.p.s. iako verujem da ovaj komentar nije nužan, mislim da nije zgorega da pojasnim prvi pasus komentara poštovanog gospodina Stojanovića.

  24. Milosh

    @G. Stojanović:

    Paušalna etikecija na koju reagujete je rezultat dosadašnjeg ophođenja državnog aparata prema zemlji koja mu je poverena na čuvanje. Uz svo dužno poštovanje, ne vidim poentu ovakvog Vašeg komentara (mada mi je vrlo drago što Vaš komentar, kao takav, uopšte postoji) jer ne produbljuje diskusiju, već se bazira na branjenju Vas lično. Naime, svima nama je valjda jasno da u tom dinosaurusu od našeg državnog aparata ima ljudi od karijere i profesije, koji bi da rade svoj posao kako valja. Po do sada viđenom, svrstavam Vas u tu grupu… ali ne tražimo ovde opravdanja. Vreme opravdanja je prošlo. Umrlo.

    Moj problem sa Vama, je što ste praktično došli da nas, koji smo ovde, „krstite“ dok po kancelarijama oko Vas „prde“, ako izvinete na izrazu. Nemojte me pogrešno shvatiti – Vi ste barem našli za shodno da dođete do tih „nas“ (ah sve te divne podele na nas i njih – gde bi Srbi bili bez podela), i ja to vrlo poštujem. Ali valjda Vam je do sada postalo jasno da, barem ljudima okupljenim ovde, politički korektna birokratska žvaka ne znači ništa. Slova bez supstance su NIŠTA. Kao i plan kojim se rukovodi Savet za Brendiranje. Mi tražimo da čujemo Vaš plan i strategiju, i sve što dobijamo je magla. Šarena laža.

    Ne mogu da poštujem Vaš zahtev da vas „nesebično podržavam“, kad nemate ni plan, ni ljude, ni pare, niti velika većina vas zna gde je srž problema. Možda Vi lično, znate – ali ne tražite od mene da verujem svojoj vladi. Svi dobro znamo koliko je takav zahtev apsurdan u Srbiji. Vi morate da se dokažete nama, a ne obrnuto. Ne primam ja platu od mog poreza, zar ne? Ne kažem da treba da sedim skrštenih ruku – niti to radim. Samo, ako već imamo nekakvu „vlast“ i aparate države – dajte da se to onda i koristi kako valja. A to je vaš posao. I ako ga radite kako treba – to će se videti i uticati na to da i ovakav projekat može da se podigne na zdravim osnovama.

    Vi nemate luksuz da samoinicijativno oko sebe sakupite volontere, pune elana, jer su Vam kancelarije pune mediokriteta i marioneta. Ali imate mogućnost da uspostavite smislenu komunikaciju sa spoljašnjim „izvorima volonterizma“ (tj profesionalnom blogosferom, za početak). Na dobrom ste putu, i nema potrebe da trošite reči na opravdavanje sebe samoga, što je jedina smislena poenta koju ja vidim u Vašem komentaru. Opravdaćete se akcijom… „res non verba“, kako ono govoraše.

    Uradite nešto. Dajte nekome otkaz. Nekoga unapredite. Ukinite par saveta i komiteta. Učinite sve što je u Vašoj moći da priča o brendingu Srbije izađe iz birokratsko-politikanskog lavirinta i postane de facto opsesija NARODA Srbije. To je ono što vi treba da uradite. To je ono na čemu će Vam, budete li smogli snage, Srbija biti zahvalna.

    Na kraju balade, pretpostavljam da ste jako frustrirani ovom situacijom, sudeći po tonu Vašeg posta i saosećam se sa Vama. Želim Vam sve najbolje u službi i molim Vas da moj komentar ne uzmete k srcu. Najiskrenije se nadam da ćemo u budućnosti čuti još o Vama i od Vas. Sve najbolje.

  25. Miss Cybernaut

    Mislim da je krajnje vreme da se na biracki listic dopise jos jedna opcija: NIJEDAN OD PONUDJENIH ODGOVORA :

  26. drnch

    Nikakva tragedija. Jednostavno, tacka na prasinu podignutu oko potpuno nebitnog dogadjanja.
    Okrugli stolovi i brand fair-ovi su vasari za ljude koji kaskaju za realnoscu, da procaskaju o onome sto je proslo.

    Ministar rece kako je bilo vreme marketinga, pa doslo vreme menadzmenta, pa se on sad nada da ce opet biti vreme marketinga. Kako da ne! :) Bolje bi bilo da pripremi par kibucolikih zadruga, da zaposli nadobudne iz reklamnih agencija, koje ce da pootpustaju iste gazde sto bi da nas brendiraju.

    Ljudi iz administracije, inace, imaju definisan nivo funkcionisanja.
    Neka svako od njih dovede svog kolegu iz belog sveta na zajednicki sedmodnevni odmor.
    Umesto angazovanja preskupih fensi-gencija za izradu sumnjivih elaborata, neka formiraju sluzbu kontinuirane analize pozicioniranja imidza zemlje. Neka to budu strucni ljudi koji ce da to rade za normalnu platu ili nadlezne visokoskolske ustanove koje ce mladim ljudima omoguciti da peku zanat na pracenju takvih projekata.
    Neka organizuju interni seminar kako i sta prezentovati na svakom medjunardnom skupu. Da ne blenu po tudjim dostignucima nego malo da nauce da strucno i argumentovano hvale svoje.
    Ne verujem da su kineske radnje i restorani po nasim gradovima odobreni od njihovog Saveta za brendiranje, ali su to prilicno popularni objekti. Dok nasi malko ne stanu na noge, neka u sto vise velikih gradova otvore maloprodaje od bar stotinak kvadrata svega i svacega lepog odavde (uz specijalne subvencije, kako bi se nasla neka racunica).
    Ima toga sto bi mogli da pocnu.
    Ali najvaznije je da njihove kolege iz drugih resora stvore uslove da se ovde stane na noge. Da ljudi pocnu iskreno da veruju u ono sto je bolje nego drugde. Nakon toga ce se nametnuti brendovi i tek onda mozemo da diskutujemo o varijantama njihove podrske.

  27. Ivan Rečević

    Pokušaću da kritikujem i da predložim konkretnu stvar.
    Budžet koliki god da je nikoga ne može zadovoljiti.
    Ljudstvo koje je preživelo sve ove godine govori o tome da imaju sposobnost preživljavanja i izbegavanja odgovornosti.
    Da bi se uradio posao kako treba potrebno je prihvatiti odgovornost, koju ne možemo očekivati od državnih službenika. Bitno je preživeti i ući u sledeći mandat.
    Činovnike ništa ne može dotaći osim kašnjenja plate.

    Tako da konstruktivan predlog može da se svede na sledeće.
    – svaki budžet ima neki cilj. kako cilj nije definisan, zašto ga ne bi smo definisali. Šta može da se dobije i očekuje za budžet od 50M RSD?
    – kako nas društveno odgovornih, demokratski opismenjenih ima sasvim dovoljno i donekle znamo kako se može komunicirati sa sistemima vlasti, na neki način možemo imati posrednu kontrolu i zahtevati putem institucija koje rade svoj posao, infomacije. Poruka može da bude jasna, „pritiskom putem institucija vam možemo toliko zagorčati rad u slučaju da svoj posao ne radite transparentno i sa smislom“
    http://www.poverenik.org.yu/
    http://www.narodnakancelarija.srbija.yu/

    Sve ovo zahteva vreme, koje svi mi koristimo ne bi li smo zaradili i obezbedili budućnost sebi i svojim porodicama. Lično, meni ne smeta da koristim svoje slobodno vreme u cilju branding-a zemlje u kojoj živim (to inače radim svaki put kada sam u inostranstvu) i da to radim od srca.
    Naravno da nas vređa, kao poreske obveznike (da, porez plaćamo svakog dana a neki i malo više), kada neko raspolaže zaista našim novcem na ne-domaćinski način bez pravog cilja.

  28. Milosh

    Hvala na izveštaju, kao da sam bio tamo. Ako išta, ono bar možemo biti sigurni da nam pare neće propasti, nego će neko ipak imati koristi od njih. Eto, vidite da sam i ja pozitivan.

    A da se lepo vratimo smišljanju strategije funkcionalnog opismenjavanja i izgradnje hladnjača…?

  29. Миљан Премовић

    Драгана, знам како си се осећала док си писала текст. Дозволи да дам свој опис Brand Fair-a – Нити бренд, нити сајам!

  30. Sasa Jovanovic

    Nije sve tako crno. A daleko je od belog.
    Pre svega, da podsetim u prvom postu (http://ddjermanovic.blog.co.yu/blog/ddjermanovic/brend-srbija/2009/01/28/brend-zemlje) napisao sam „Brand zahteva viziju. U ovom slučaju zajedničku viziju odlučujuće većine. To uključuje i vlast ali nije neophodno da se na nju oslanja brandiranje jedne zemlje.“ Dalje, da je snaga biznisa veca od snage politike. Ako želiš promeniti svet, kreni od sebe…

    Čekanje na političare je jalovo čekanje. Ima tamo dobrih namera, ali kompleksni i glomazni državni aparat je džin protiv koga se teško iko može boriti.

    Zašto YIN i YANG? Forma i suština, nerazdvojni i suprostavljeni, koji egzistiraju zajedno. Nije nužno da na skupu poput ovog svi budemo istog mišljenja. Odlično je što nismo bili istog mišljenja. Odlično je što smo pokazali da ne prihvatamo praynu priču. Da li će se neko iz vlasti omrsiti i napuniti džepove i kroy ovu priču o brendiranju? Apsolutno sam siguran da hoće. Da li će neko od prisutnih govornika na okruglom stolu biti među njima. Apsolutno sam siguran da neće. Veliki igrači su iza, nevidljivi, ono je predstava za publiku. Ipak oni su ti koji stvaraju okvir i koji koče ili guraju promene. Sa njima se mora komunicirati i mora se biti u vezi čak iako se ne slažemo.

    Postavio bih jedno pitanje – da li je umesto ovakvog okruglog stola bolje da nije bilo nikakvog? Kako bi se onda čuo glas onih koji nisu u centrima oći i vlasti? Možda taj glas ne vredi mnogo, ali vredeo bi još manje da je neizrečen.

    Put od hiljadu milja počinje jednim korakom.

  31. mahlat

    E draga Dragana sve pod 1, 2… 7, 8 smo znali cak i to da clanovi Saveta ne znaju zasto su izabrani ni sta treba da rade…

    Za brendiranje jesu znacajni ljudi, kako rece, svi ljudi a ne sklepani Saveti.

    Sve mi se nekako cini da bi mnogo bolje islo kad bi ovaj posao bio prepusten volonterima. Znam da je nemoguce (a mozda i nije) ali mozda bi mnogo bolje bilo da u ovaj posao krenu oni koji znaju sta i kako, potpuno oslobodjeni toga koliko trebaju da budu placeni, ko ce im uciniti, ko je veci strucnjak, ko treba da vodi, ko je glavni, bez zacrtanih grubih zadataka do cijeg cilja ce se stici kao i uvek naopako i precicama.

    Vest je zaista daleko od onog cuda koje sam ocekivala ali ostajem opitimista.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *